U novinama "Glas Koncila" broj 34, od 24. kolovoza 2014. godine, pročitao sam članak u kolumni (pri)govor znanosti naslovljen "Uvozna hrana prijeti Hrvatskoj". Autor članka je (citiram kako je predstavljen na toj stranici) prof. dr. sc. Valerije Vrček, izvanredni profesor organske kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nagrađivan u struci, čovjek velikog stručnog znanja. Neki dijelovi članka odaju potpunu neosjetljivost ili nepoznavanje siromaštva u kojem živi većina Hrvata, tako da me je, čitajući, prošla jeza.
Valjda je ponešto iz članka promaklo lekturi i očima glavnog urednika Ivana Miklenića, jer se oštro kosi s naukom ove vjere. Neke rečenice u autorskom je tekstu trebao prekrižiti i pritom se tri puta prekrižiti.
Najstrašnija je rečenica:
"Konačno, odgovorni su i potrošači koji zbog komocije ili škrtosti biraju (jeftinije) uvozne proizvode."
Autor, očito, s visokog trona promatra događanja u domovini pa vidi samo sebi slične, a oni mali ljudi koji su na dnu dna predaleko su i presitni da bi ih vidio. Tu spada onih četiristotinjak tisuća nezaposlenih, veliki broj onih koji rade a ne dobivaju plaću i onih koji rade za minimalac ili nekoliko kuna iznad njega. Tu su i njihova djeca sa svim svojim potrebama, tu su i umirovljenici koji su često sretni sa svojim sramotno malim mirovinama zato jer mnogi poznanici imaju i manje.
Ovaj kratki članak je moj mali prigovor stvarne znanosti o domovini jer domovinu čine njeni stanovnici. Nikad, u ne baš kratkom životu, nisam vidio po gradovima toliko očajnika koji po kantama i kontejnerima za smeće po ulicama traže plastične boce i drugo, rabljeno, iznošeno, poluispravno... Za svaku pronađenu bocu mogu dobiti 50 lipa, dakle dvadesetak skupljenih boca dovoljno je za najjeftiniji kruh od 75dag (ali u Kauflandu i Lidlu!) i litru najjeftinijeg mlijeka. Nikad do sada nisam vidio gospodina u odijelu, sad već jako iznošenom i zgužvanom, doduše, kako iz kante za smeće vadi u papir zamotanu polovicu sendviča, slasno zagrize zalogaj i s time u jednoj ruci i vrećicom sa do tada skupljenim bocama u drugoj odlazi tražiti dalje, na već, pomalo, klecavim nogama.
Među tom sirotinjom ima i visokoobrazovanih, ne samo onih bez škole, jer su mnogi ljudi odstudirali a sad su na Zavodu za zapošljavanje.
Za naše sunarodnjake napisati da kupuju jeftinije zbog škrtosti je znak potpunog pomanjkanja savjesti i užasan grijeh, bilo da je to napisao katolik, pripadnik bilo koje druge vjere ili ateist.
Zaključak: Stidite se, gospodine profesore, doktore nauka Valerije Vrček, izvanredni profesore organske kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nagrađivan u struci, čovječe velikog stručnog znanja i siđite na trenutak iz visina da upoznate domovinu!
U idući post stavit ću još ponešto o domovini Hrvatskoj, navest ću kome u njoj teku med i mlijeko i dopuniti pojašnjenja razloga "škrtosti" njene sirotinje.
Zaključak: Stidite se, gospodine profesore, doktore nauka Valerije Vrček, izvanredni profesore organske kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nagrađivan u struci, čovječe velikog stručnog znanja i siđite na trenutak iz visina da upoznate domovinu!
U idući post stavit ću još ponešto o domovini Hrvatskoj, navest ću kome u njoj teku med i mlijeko i dopuniti pojašnjenja razloga "škrtosti" njene sirotinje.
Nema komentara :
Objavi komentar