Nekad davno rođen sam u Zagrebu. Kajkavac. Purger. Ipak pišem uglavnom standardnim jezikom da me svi lakše razumijete. Ako mi povremeno pobjegne nešto kajkavštine, znajte da je to namjerno. Isto je i s dikcijom, naročito s naglaskom (kad se glasam).
Povremeno ću, riječima i slikom, pa i zvukom, izvijestiti o ponekom kulturnom događaju na kojem sam sudjelovao. Stavljat ću barem po jednu pjesmu svih ljudi koji pišu poeziju a ja ih poznam... Za druge stvari – vidjet ćemo (rekli su slijepi, nije to moja misao). Ako (kad) budem u stisci s vremenom, živcima, voljom, ako umrem i slično, prestat ću pisati i nastaviti kad nevolja prođe.
Do Tartara ispod Hada pisma duuugo putuju. Zato možete ispod posta koji vam je zanimljiv (ako takav postoji!) ostaviti komentar.
Za diskretne poruke (only for my eyes) koristite ovu rabljenu, već ofucanu kuvertu. Hvala!
Nema komentara :
Objavi komentar